Kako je Grinč ukrao božićni sajam?

Kako je Grinč ukrao božićni sajam?

  • Autor objave:

Napokon se približio Božić, vrijeme mira, blagostanja, obitelji i sigurne zarade. I dobijemo poziv koji se ne odbija…jeftin štand u centru Zagreba u to divno adventsko vrijeme. Prenosimo dio pozivnice negdje između misije i cilja:

Adventski i božićni tradicijski sajam, šator od 500 m2  za cca 40-50 izlagača  i 148 m2 prodajnog  prostora s dnevnom posjetom nekoliko stotina i tisuća markentinški ciljanih posjetitelja. U blizini prodajnog prostora od nekoliko minuta hoda nalaze se pet najvećih parkirališta cca 2500 mjesta, u središtu Zagreba i od toga dva su besplatna. Na dvije minute hoda nalaze se i dvije tramvajske i autobusne stanica gdje prolazi svaki dan preko 100.000 građana Donjeg grada i Novog Zagreba. Tombole, igre za posjetitelje, zabavni i poučni programi…

More ljutih umaka, baner, testeri, žličice i ubrusi vire iz kartonskih kutija. Ruke se protljale, otvorile gepek od auta… nekoliko flayera odmah izleti i zavijore se starim zagrebačkim ulicama. Topli dah još pravi vidljivu paru ispred lica ucrtano u mrzlo zagrebačko jutro dok se pitamo hoćemo li imati dovoljno umaka za sve naredne dane.

Svaki uzme po kutiju i zaputimo se prema odredištu. Stara pijaca, mala obiteljska trgovinica, hračci…boce pive se lagano kotrljaju po podu. Dok promatramo tu scenu prilazi nam neki vidno pijani stari čovjek i žica cigaretu.

Fotografija lokacije sajma

U blizini vidimo neki šator i pomislimo si; Pa nije valjda to?

Uđemo u šator, samo par proizvođača se smjestilo…a dobro sigurno će uskoro doći preostalih 45 izlagača. Osjeti se lagana nervoza ali se nitko još ne usudi izraziti svoje sumnje na glas. Jedva smo našli voditelja kao i tu super poznatu lokaciju. Nije baš na prvi pogled ostavio dojam probitačnog biznismena ali to su još bila ona brza selektivna opažanja. Kažu da ne treba suditi na prvi pogled pa smo ostavili još malo prostora koliko smo mogli i suspregnuli suze i očaj dok ne sjednemo u obližnji kafić.

Prva kava

Šutimo…još čekamo da konobarica donese kavu i ostavi nas same u mračnom kutu kvartovskog kafića da na miru prodiskutiramo o trenutnoj situaciji. Sestra se jedva suzdržava od suza dok tata viče; Joj joj joj…Mislim reći da sam predložila da odem pogledati lokaciju ranije pa su rekli da ne treba ali tanjurić u glavi mi ne bi baš prijao pa sam odustala.

Što sada, tu smo gdje smo, drugih opcija nema, odraditi ćemo ovo…ma biti će to ok.

Druga kava

Teška srca postavimo štand, uzmemo još jednu kavu iako bi jedna rakijica bolje sjela, onako na moral. Naravno ništa se kroz dan promijenilo nije, više od pola proizvođača nije došlo, ljudi ni na vidiku. Tu i tamo prođe neka bakica, pogleda štand, sažali nas i pita kako nam nije hladno. Eh…bile su nekakve cijevi provučene kroz šator koje pušu topli zrak koje su tu i tamo upalili. Onda bi naizmjence sjeli ispred i grijali leđa, u međuvremenu se smrzavali. Živote robijo!

Prvo pivo

Bližila se noć, uzeli smo pivicu i gledali što se događa.

“To je problem s alkoholom, mislio sam, dok sam sipao sebi piće. Ako se nešto loše desi piješ da zaboraviš; ako se nešto dobro desi piješ da proslaviš; a ako se ništa ne dešava piješ da bi se nešto desilo.”

Charles Bukowski

Tako je i bilo, kako za koga.

Toga nema ni u srpskim filmovima.

Došli su tamburaši, pijani starci tumaraju po šatoru smaraju prodavačice, zaštitari ih tjeraju van. Tko je tu kriv, pa ipak smo mi došli na njihovo domicilno područje, postavili šator i sada ih tjeramo. Nije im se to baš svidjelo jer su se uporno vraćali i pokazivali svoje nezadovoljstvo.

Čuje se sa svih strana prigovaranje prodavača i dosta njih je tražilo voditelja koji se pojavio tek navečer. Ne možeš doći na red da i ti uputiš koji prigovor…

Vješa se zastava, tamburaši udaraju, nakači se neka mlada pijana ekipa i frajerišu se tko se usudi pojesti najljući umak, nagovaraju i tebe ali dobro…to je već standardna procedura za večernje sate. Izbije tuča…ma selo veselo. Situacija sve više podsjeća na scene u režiri Emira Kusturice nego na zagrebački advent. Pokupimo se i mi i odemo.

Nada umire posljednja

Sljedećih dana smo se dovlačili tamo s onom zadnjom nadom da će se nešto promijeniti ali uzalud. Pijanci su još letjeli iz šatora, opet se ustajali i vraćali nazad, prodavači su p*zdili, “biznismen” se rijetko pojavljivao, neki radnici su se žalili da nisu plaćeni i tražili gospodina da “izravnaju” račune. Meni se činilo da bi i on mogao poletjeti iz šatora kako su dani odmicali.

Ne da nismo zaradili ništa nego smo još završili u minusu, a propali Božić više ništa nije moglo nadomjestiti.

I tako je Grinč ukrao Božić.

Par vrijednih savjeta

Kada tek otvorite biznis vjerovatno ćete pohoditi različite sajmove, od Slavonskog broda, Rijeke, Zagreba do Piškurevaca. I tamo gdje je bog rekao laku noć vi vidite priliku. To je ok ali bolje se prvo raspitati o lokaciji. Na nekim sajmovima uvijek bude dobro i tamo ćete se rado vraćati. Neki drugi…kao što je ovaj božićni ćete potisnuti i sjetiti ga se opet za otprilike tri godine pa ćete možda napisati blog ili scenarij za film. Svakako će vas vlastita naivnost dobro nasmijati. Iz suza u smijeh!

Kako izbjeći suze?

  • Provjerite lokaciju! Internet, poznanstva i iskustva drugih nikako nisu na odmet. Ukoliko je moguće istražite teritorij prije nego potrošite rezervoar, trud i dragocijeno vrijeme.
  • Čujete za nekakav sajam u pripizdini Lijepe naše i mislite si; Nema šanse! Razmislite dva puta jer može debelo premašiti sva vaša očekivanja. Pogotovo ako je neki čvarak fest koji se održava godinama, vama blizu, a bogu daleko. Mala mjesta imaju svoje prednosti; Svi će doći! Vjerovatno im je to jedini event u cijeloj godini. Što se ne bi prošetali?
  • Većinom su tradicijski sajmovi pun pogodak, ljudima je poznato i vole tradiciju. Barem smo po tome poznati!
  • Veliki sajmovi kao što su u Zagrebu se nama nisu isplatili. Ne znači da se vama neće! Pogotovo ako živite u blizini. Zagreb ima puno događanja, a ljudi vole degustirati, maratonski pohoditi štandove i dobro se zabaviti. I mi isto! Ali grad takvog kalibra ima more dućana zdrave hrane pa se smanjuje potreba za takvim sajmovima. U selu je dernek, bolja atmosfera, sve je opuštenije, a tako i novčanici.
  • Velike manifestacije kao Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi i srodni su divni za posjetitelje i za prodavače. Tko ih ne bi volio!? Šečerne vate, janjetina se okreće na ražnju, štandovi, lunapark, vreva, žiža…ma ludilo! Ali i na takvim sajmovima možete popušiti ako vas je dopala neka tragična lokacija na kraju reda pa lijevo u nekoj slijepoj ulici pored babe vračare. Lokacija, lokacija i lokacija!
  • Nema potrebe da idete na svaki sajam koji je u ponudi. Ukoliko je vrlo izgledno da nećete dobro proći bolje je novac uložiti u reklamu, raditi nešto drugo ili se pošteno odmoriti.
  • Nekada se jednostavno ne uklapate dobro u priču, ljudi su došli po nešto drugo…Primjetite to na vrijeme.
  • Prvi dani u mjesecu ili zadnji? Ogromna razlika! Svakako ćete vidjeti kada se ljudi mogu stvarno opustiti, a kada to predstavlja problem. Svi znamo da se pred kraj mjeseca kupuje samo najnužnije, osim ako vam plaća ne sjeda pred kraj mjeseca.
  • Sajmovi su svakako odlična opcija. Ne samo za prodaju nego i promidžbu. Ljudi će vas vidjeti i upoznati, možda će vas preporučiti, a sljedeći put kada vas vide na policama neke trgovine povećava se mogućnost i da će kupiti vaš proizvod.
  • Sklapaju se vrijedna poznanstva i dogovori! Ostvariti suradnju na sajmu je najlakše i često se događa.

SRETNO!