Magija ili zbilja – Priče s osječke tržnice

Magija ili zbilja – Priče s osječke tržnice

  • Autor objave:

Zelena tržnica u Osijeku je mjesto na kojemu možete stvarno dobro zaraditi ukoliko uspijete doći do štanda. Najbolje je ako pronađete mjesto u prvih par redova, tamo ćete još vidjeti nasmiješene prodavačice, obilje krasnog voća, povrća i domaćih pripravaka. Glasan žamor, djeca idu s roditeljima za ruku, otkotrlja se koja jabuka po podu, cvijeće u valovima zamiriši, a iza njih nizovi i nizovi cvjetnih aranžmana za one s drugoga svijeta pa ona démodé odjeća po rubovima teritorija.

Zelena tržnica. Fotografija preuzeta s tzosijek.hr

Tanka nevidljiva linija

Samo tik do tih veselih štandova kao da postoji nevidljiva ali vrlo jasna granica koja dijeli dva svijeta. Dalje ide sve mutnije i čudnije. Odmah me podsjetilo na prizor ulice Diagon alley iz Harry Pottera. Jedino što je nedostajalo da slika bude potpuna su vještičji šeširi na glavama prodavača. Metle i čudni napitci su svakako dio asortimana, a ako se potrudite možda bi mogli nabaviti i krv nevine djeve ili vilenjački prsluk od ljuski zmaja, tko zna.

Ipak ćete češće naletiti na štand s tri luka, dva batata i staklenom bocom soka od rajčice ili štand s ponudom od tri pokemon sličice, starim bakinim medaljonom i komadom slanine.

Diagon Alley

Tihi šapat se čuje u pozadini, zvuči kao da netko izgovara čaroliju ili urok; Domaći duhan 70 kn kila. Molim? Ma ništa, ništa. Okrene pogled u daljinu i uskoro se zapriča s nekim drugim. Bake u crnini pokušavaju prodati buket livadnog cvijeća i par mrkvica. Dva prodavača si pretaču i dijele nekakvo piće u plastičnoj boci…vino ili rakija po izgledu, rakija po dojmu. Da sam dijete mislim da bi imala noćne more o staklenom oku stare bake i prašnjavom tepihu. Ajde sinko uzmi za 8 kuna ti dam, nemoj se stiditi. Joj, ma neka hvala, ne treba mi…i onda baci kletvu na tvojih šest sljedećih života, a tek je jutro.
Oni zadnji zadnji redovi odmah do zatvora su priča za sebe. Tuga, boksačke medalje i broševi sa sličicom druga Tita. U tih nekoliko kvadrata pijace ako promatrate možete vidjeti točnu presliku našeg društva.

Back to reality

Iz obilaska se guramo nazad kroz redove do “porte” s novim impresijama i kartonima Ljutoteka umaka i tražimo redara na kojeg nas je telefonski uputila gospođa iz uprave koja se sada ne javlja. Ajde ti tu stani sa stvarima, idem ga ja pronaći. Obišla sam sve redove i birtije pijace i vratim se na polazišnu točku. Shvatim da postoji mogućnost da je zakoračio u drugu dimenziju ili da je prošao kroz nekakav portal ako je bio u Diagon alley-u.


Korača visoki muškarac prema nama, dosta glasan, pozdravlja ljude, opominje putem i naočigled ostavlja dojam redara kako se na kraju i ispostavilo.
Odmah smo osjetili sigurnost, u njemu se osjetila snažna namjera da riješi naš problem i napokon nas smjesti. Idemo iza njega, pratimo ga kao pačići. Dolazi do nekih baka u prvom redu i kaže; Ajde baba pomakni se ima tu još mjesta. Ajmo baba, Moveee it! Moveee it! Nekako su prebrzo počele micati svoje proizvode i hitro nam oslobodile mjesto. Bilo je malo neugodno ali efikasno… i radni dan je započeo! Kasnije nam je čak ponudio slobodno mjesto unutra kod mesnice i tamo smo stvarno rasturili. Čiko, hvala ti.

Gore pa dolje…

Cijelu sezonu proljeće/ljeto smo tamo vikende provodili i svaki put bi bilo uspješno. Pored nas je bila žena s vrhunskim mlincima i piletinom koja bi nam odala par tajni pijace, gdje kupovati, a gdje nipošto, tko ima najbolje meso, gdje popiti kavu bez ruža na čaši…u sve nas je uputila i naravno dobro nas nahranila. I tako, sezona je prošla, a gospođa s kiselim kupusom se vratila.

Od onda smo u par navrata dolazili i pokušali naći drugo mjesto ali manje više bi to bilo bezuspješno. Bude malo neugodno, redara ne možeš samo tako pronaći (s obzirom na moguće prepreke), ne znaš koje je mjesto zakupljeno, ispituješ okolo gurajući kartone umaka, dođeš i rasprostaneš štand i onda te ubrzo otjeraju iako vidno ima mjesta za još jednog.


I tako u krug.

Dok čekamo našu kupusarku jednom smo čak završili i u “Diagon alley-u” ali to je više za film nego za blog pa nećemo sada o tome. Moramo priznati da kako god se činilo, ovi ljudi s “druge strane“ pijace su puno susretljiviji od ovih veselih hobita. Tamo se lako nađe mjesto jer vlada solidarnost i empatija, a i uvijek će ustupiti mjesto ljudima s čudnim pripravcima.

That’s the way the cookie crumbles.

I za kraj donosimo par savjeta kako se snaći na tržnici.

Nama se ne isplati zakupiti mjesto radi samog proizvoda. Ljuti umak nije mlijeko ili meso da ga trebate svakodnevno kupovati ali bi ga trebali često konzumirati. Zato smo odlučili dolaziti isključivo subotom, tada je najbolja prodaja i najveća cirkulacija ljudi. Ukoliko ste u toj kategoriji poslušajte par savjeta od nas;

  • Ne zakupljujte mjesto ukoliko nema potrebe za time, dođite par puta unutar tjedna pa procijenite kada vam prodaja najbolje ide
  • Ljudi često kažu nedjelja…SUBOTA je uvijek bolja!
  • Zakup prodajnog mjesta po danu iznosi 20 kn, prava sitnica. Sjetite se samo koliko novaca dajete za sajmove, a zaradite sličan iznos
  • Ukoliko ne uspijete pronaći redara raspitajte se po štandovima za slobodno mjesto
  • Postoje prodavači koje zakupe mjesto na cjelu godinu, a koriste ga samo dio godine. Na njihovom mjestu možete zakupiti mjesto po danu.
  • Ako nemate zakupljeni štand nemojte dolaziti prerano jer nećete znati koje mjesto je slobodno
  • Pričate s drugim trgovcima, oni će vam dati najbolje savjete o poziciji štanda i kupcima.
  • Ukoliko ste na štandu pored prodavača koji iznimno dobro prodaje velika je šansa da vama neće dobro ići. Kupci na taj dio dolaze većinom radi tog prodavača, vas vjerovatno neće niti primjetiti.
  • Dekorirajte svoj štand najbolje što možete, sigurno će privuči kupce (banneri, zastavice, stalci, stoljnjak)

SRETNO!